Maoistički vođa Murali se prisjetio svog zatvorskog iskustva da bi ukazao na sirova kršenja ljudskih prava

Prijem koji je pripremljen za maoističkog vođu Muralija Kanampilija u gradu Koči savezne indijske države Kerale u nedelju, pretvorio se u skup aktivista za ljudska prava, i to onih koji su za i protiv njegovog radikalno-lijevog pokreta.

Događaj je organizovao kolektiv “Pravda za Muralija”, i to je bio prvi Muralijev javni nastup nakon što je izašao iz Centralnog zatvora Jervada u Puneu 23. jula 2019. godine, četiri godine nakon što je uhapšen. Njegovo hapšenje su, između ostalih, osudili mnogi svjetski intelektualci poput Noama Čomskog, Džudit batler, Gajatri Spivak i Parta Čaterđi, koji su se priključili kampanji za njegovo puštanje na slobodu.

Dok je držao govor na sastanku na trgu Vanči, u blizini Vrhovnog suda Kerale, Murali je iznio svoje opažanje da se zemlja nalazi u vanrednom stanju koje još nije proglašeno, i zapitao se zašto se protiv toga ne protestuje, iako je zemlja imala to iskustvo 1975. godine. “Gušenje Đamu i Kašmira koje još uvijek traje nakon ukidanja člana 370 Ustava, primjer je neproglašenog vanrednog stanja”, on je rekao. Murali je izjavio da u društvu postoji osjećaj da ljudska prava nisu namijenjena svima. “U zatvoru Jervada”, prisjetio se, “čak su me i drugi zatvorenici kritikovali jer sam sprečavao policajce da tuku zatvorenike.”

Murali je takođe bio žrtva kršenja ljudskih prava u toku svog boravka u zatvoru. Vlasti mu nisu dozvolile liječenje i 2016. i 2018. godini kada je osjećao teške bolove u predjelu grudi, radi čega je nekoliko intelektualaca širom svijeta izrazilo zabrinutost zbog njegovog zdravstvenog stanja. Jedan od tih intelektualaca, Noam Čomski, čak je tražio da se zatvorenom zarobljeniku obezbijedi pošteno, transparentno i brzo suđenje ili da ga se oslobodi.

 

Muralijeva životna priča

Muralidaran je sin bivšeg diplomate Kanampilija Karunakare Melona, koji je radio kao savjetnik pri indijskoj ambasadi u Kini od 1958. do 1961. godine. Počeo je da se povezuje sa radikalno-lijevim grupama dok je studirao inžinjerstvo na nekadašnjem Regionalnom koledžu inžinjerstva (sadašnjem Nacionalnom institutu za tehnologiju) u Kazikodu. U februaru 1976. godine bio je optužen za napad Naksalita na policijsku stanicu u Kajani, ali je oslobođen zajedno sa svim ostalim optuženima. Međutim, njegovog kolegu P. Rađana policija je uhapsila i mučila do smrti.

Muralidaran je postao sekretar Centralnog komiteta za reorganizaciju Komunističke partije Indije (marksističke-lenjinističke), koja je osnovana 1979. godine. Postao je sekretar nove partije nakon što se spojila sa Komunističkom partijom Indije (maoističkom) maja 2014. godine. Sve do hapšenja 2015. godine, radio je u ilegali. Za to vrijeme je radio kao urednik magazina “Svijet za osvojiti” (eng. A World to Win, citat kojim završava Manifest komunističke partije Karla Marksa, op. prev.), kojeg je izdavao Revolucionarni internacionalistički pokret (RIM), forum na kojem su se koordinisale maoističke aktivnosti širom svijeta. Takođe je napisao jedni od najvažnijih knjiga o zemljišnoj reformi, kastama i poljoprivrednim odnosima u Kerali, koja nosi ime “Zemlja, kasta i ropstvo”.

Muralidaran, poznat i kao Murali Kanampili ili po svom pseudonimu Ađit (Ajith), uhapšen je 6. maja 2015. godine dok se liječio u bolnici u Talegaon Dabadi, na 30-ak kilometara udaljenosti od Punea. Optužen je po Zakonu o sprečavanju nezakonitih aktivnosti (eng. skraćenica – UAPA) zbog veza sa ilegalnom Komunističkom partije Indije (maoističkom), kao i zbog krivičnih djela povezanih sa krivotvorenjem i posjedovanjem i korištenjem “bezbjednosnih dokumenata”.

 

Religija kao paravan

U nedelju, Murali je izjavio da vladajuća partija uzgaja lažni osjećaj nacionalizma koristeći se religijom kao paravanom. “Koristi se argument da su oni koji podržavaju Hindutvu (najveći Hindu fašistički pokret u Indiji pored vladajuće partije BJP, op. prev.) nacionalisti, a da su ostali protiv naroda. U indiji nije moguć nacionalizam koji je antiimperijalistički”, izjavio je. Murali nije skrivao svoje ubjeđenje o maoističkoj ideji oružane revolucije. Rekao je da ne vjeruje da je društvena revolucija moguća mirnim sredstvima. “Međutim, trenutni društveni milje poziva na jedinstvo demokratskih pokreta uprkos njihovim razlikama. Više pokreta se mogu ujediniti uprkos njihovim razlikama. To je trenutna nužnost”, rekao je.

Pohvalio je hrabrost okupljenih i rekao da bi sada svi mogli biti označeni kao teroristi, nakon amandmana na UAPA-u.

Penzionisani sudija P. K. Šamsudin, koji je predsjedao skupom, rekoa je da se borio za Muralijevo puštanje iz zatvora, iako se protivi njegovoj ideologiji, jer je to bilo pitanje ljudskih prava.

Hvaleći Muralija kao velikog mislioca i pisca, rekao je da ne misli da će se Murali upustiti u bilo kakve terorističke aktivnosti. “Indiji treba još jedna revolucija da bi se ispunila Gandijeva ideja slobode, ali krvoproliće ne smije da bude jedna od njenih metoda,” rekao je.

Bivši član parlamenta Sebastijan Paul rekao je da ovaj skup nije bio organizovan samo za Muralija, već za mnoge koji pate u zatvorima širom zemlje, bez da su imali suđenje.

Veteran Komunističke partije Indije (marksističke) M. M. Lorens pozvao je na jedinstvo lijevih partija čak iako su kritične prema ideji oružane revolucije.

 

Isak Levi

Urednik na: Dijalektika