Redspark intervju #5 – O budućnosti maoizma u Nepalu

Za naš sljedeći intervju, razgovarali smo sa drugom Basantom, članom politbiroa Komunističke partije Nepala (revolucionarna maoistička), partijom koju predvodi drug Kiran u Nepalu.  Od 1997. godine drug Basanta je radio na međunarodnim odnosima između maoista u Nepalu i ostatka svijeta. Zahvalni smo mu što je pristao da odgovori na nekoliko pitanja.

Redspark: U Internacionalnom komunističkom pokretu (eng. International Communist Movement – ICM), dosta ljudi je zbunjeno zbog ujedinjenja partija Pračande i Olija. Možete li nam reći vaše mišljenje o tome šta se desilo i zašto?

Komunistička partija Nepala (maoistička) i Komunistička partija Nepala (ujedinjeni marksisti-lenjinisti) su bile dvije odvojene političke partije koje su do nedavno djelovale u Nepalu. KPN (m) je prihvatila desno-revizionističku liniju poznatu kao višestranačka demokratija. Pratila je taj izborni parlamentarni put kako bi ostvarila svoj krajnji politički cilj i to ubrzo nakon uspostavljanja takozvane višestranačke demokratije 1990. godine u okviru parlamentarne monarhije. KPN (m) je bila revolucionarna partija od svog osnivanja 1992. godine i uključila se u oružanu borbu da zbaci reakcionarni parlamentarni sistem i da nakon toga osnuje Novu demokratsku republiku u Nepalu.

Dana 13. februara 1996. godine, započeli smo dugotrajni narodni rat. Na kraju, KPN (uml) označila je KPN (m) terorističkom organizacijom, nakon čega smo ih proglasili reakcionarnom grupom. Tako da su oni stajali na dijametralno suprotnim pozicijama od nas, ali sa istim predznakom – Komunistička partija Nepala.

Međutim, ove dvije partije, KMP (uml) i KPN (M), koje su vodili K. P. Oli (premijer Nepala, op. a.) i P. K. Dahal (kopredsjednik Komunističke partije Nepala, op. a), ujedinile su se 17. maja 2018. godine da bi formirale novu partiju: Nepalsku komunističku partiju (NKP). Pitanje koje sada zanima ljude je kako su se ove dvije partije, koje su stajale na suprotnim polovima, mogle da se pronađu u zajedničkoj tački?

Da bi se ovo desilo, morao se ispuniti jedan od ova tri uslova. Prvi: obe su morale zadržati ideološko i političko jedinstvo o osnovnim pitanjima revolucionarne transformacije Nepala, putem dvolinijske borbe u svojim partijama. Drugi: KPN (uml) je morala  napustiti revizionističku liniju i naslijeđe prošlosti i složiti  se sa revolucionarnom linijom koju je sprovodila KPN (m). Ili treće: KPN (m) morala bi napustiti revoluconarnu liniju i krenuti za KPN (uml).  Ili da to kažem drugačije, kako bi se dva pješaka koji se kreću u dva različita smjera, mogli naći u istom smjeru, osim ako jedan od njih ne bi napravio zaokret za 180 stepeni ili ako bi oba odlučila da promijene svoje smjerove i da prate jedan te isti? Ovo je važno pitanje.

Ono što je jasno je da je UML bila reakcionarna partija do grla upletena u parlamentarni centrizam. Nije donijela nikakve promjene svojoj prethodnoj ideološkoj i političkoj poziciji prije ujedinjenja. Ipak, došlo je do ujedinjenja između ova dva centra. Kako je to moguće? Jasno je da je treći opisani uslov igrao odlučujuću ulogu u ovom procesu ujedinjenja. Da budemo precizni, potpuno potčinjavanje KPN (m) KPN-u (uml) je omogućilo ovo ujedinjenje. Ništa drugo nego dugi period ideološke i političke degeneracije od strane vođstva maoista je bio odlučujući faktor koji je omogućio submisiju UML-u.

Ovdje se javlja pitanje: Da li su Maoisti prihvatili liniju UML-a tek u procesu ujedinjenja? Ne, to je počelo dosta ranije. Maoisti su počeli da „probavljaju“ liniju UML-a od samog dana kada su na partijskoj konferenciji usvojili dokument „Demokratija u 21. vijeku“. Kasnije, sastanak Centralnog komiteta u Čunvangu izrodio je demokratsku republiku. Izbor osnivačke skupštine, restrukturiranje države, 12 tačaka razumijevanja itd. bili su događaji koji su doveli do procesa gdje su se maoisti stopili sa linijom UML-a. Dok se sa jedne strane postignuo sveobuhvatni mirovni sporazum, desilo se i razoružanje Narodne oslobodilačke armije, proglas o kraju narodnog rata, potčinjavanje ove armije u armiju Nepala, proglašenje reakcionarnog Ustava sa druge ustavotvorne skupštine, tako da se kurs maoista transformisao ideološki i politički u skladu sa linijom UML-a. Od toga momenta, maoisti i UML su postojali odvojeno smo po imenu. Tako da je skorašnje ujedinjenje bilo samo otvoreno priznanje njihove zajedničke ideološke i političke suštine. To je bila jasna manifestacija Pračandine degeneracije u reakciju. Ovaj cijeli proces je samo još jednom opravdao Maov stav da je krajnja tačka svakog revizionizma reakcija.

Redspark: Kako ovo ujedinjenje mijenja situaciju za revolucionare?

Generalno, ovo ujedinjenje dvije „džinovske komunističke partije“ je podiglo buku i izazvalo izraze žalosti kako nacionalno, tako i internacionalno.  Međutim, revoluconari bi ovu situaciju trebali posmatrati iz dva ugla. Jedan: vođstvo koje se prikazivalo kao revolucionarno u prošlosti se sada predalo jednoj reakcionarnoj partiji kroz ovo ujedinjenje. Revolucionari širom svijeta su ogorčeni  ovim potezima. Izazvalo je široku frustraciju i pesimizam kod revolucionara i nepovjerenje prema maoistima. Drugi ugao: ovaj događaj je pokazao istinsku revizionističku prirodu P. K. Dahala svima. Sada, on više neće imati priliku da iskorištava svoje revolucionarno naslijeđe i zbunjuje revolucionare. Niko više neće morati od njega slušati terminologiju poput maoizam, narodni rat, nova demokratija, narodnooslobodilačka armija, revolucija. Imperijalisti i ekspanzionistička vladajuća klasa su postali njihovi klasni prijatelji. Kroz ovo ujedinjenje, on je razjasnio na čijoj je on strani. Ovo je pozitivni aspekt koji treba da se uzme u obzir kod spajanja Maoističkog centra u UML. Ovaj čin je razotkrio revizionizam koji je preovladavao u Pračandi. U tom smislu, moramo da mu se zahvalimo.

Redspark: Možete li nam dati primjere za neke od kampanja koje ste predvodili?

Da, nakon što je Badalova grupa 2016. godine oformila Maoistički centar, naša partija se suočila sa teškom situacijom. Svjesno smo se suočili sa ovim izazovom kroz 4 koraka. Prvi: sazvali smo nacionalnu konferenciju 2017. godine da usvoji naše ideološke i političke dokumente i tako izoštre naše razumijevanje. Drugi korak: stavili smo naglasak na organizaciju i razvoj minimuma mreže partije i masovnih organizacija, kako vertikalno tako i horizontalno širom zemlje. Treće: odlučili smo da se uključimo u organizaciju i borbu simultano, tako da oba cilja budu primarna zavisno od situacije na terenu. Na osnovu ovoga, sada pokušavamo da razvijemo razne forme borbe koje su bazirane na nacionalnoj nezavisnosti i demokratskim pravima ljudi. Pored toga, marljivo radimo da razvijemo revolucionarnu klasnu borbu i otpor raznim formama klasnih neprijatelja na lokalnom nivou i tako proširimo i konsolidujemo našu partiju i masovne organizacije.

Redspark: Od kapitulacije narodnog rata, mnoge stvari su se promijenile u Nepalu. Kakvo je mišljenje vaše partije o tome kakvu revolucionarnu strategiju bi trebala prihvatiti?

Vaša tvrdnja: „Od kapitulacije Narodnog rata, mnoge stvari su se promijenile u Nepalu“, je samo na prvi pogled istinita. Definitivno, desile su se neke promjene u formi, ali suština je ostala ista. Promjene koje su donijete su: republika, sekularizam, federalizam, itd.

One predstavljaju samo trivijalne reforme pod buržoaskim demokratskim reakcionarnim establišmentom. Zemlja nastavlja da bude polufeudalna i polukolonijalna i u uglavnom neokolonijalnom stanju. Nova demokratija je daleko da se materijalizuje. Da, desile su se neke promjene u nekim objektivnim i subjektivnim faktorima u Nepalu. Međutim, te promjene imaju više veze sa globalnim aspektima nego sa demokratskim. Te promjene se sastoje u sledećem.

Jaz između urbanih i ruralnih oblasti je smanjen. Mogućnost nadzora reakcionara je dosegla do krajnjih granica zemlje, zahvaljujući razvoju informacionih tehnologija. Istorija narodne borbe u Nepalu pokazuje da postoji recipročna veza između nacionalnih i lokalnih borbi, u kojoj jedna istovremeno utiče na drugu. Postoji slavna istorija kako miroljubivih, tako i nasilnih borbi u Nepalu i one su pomagale jedna drugoj. Postoji veliki potencijal da se formira široki i sveobuhvatni front među čitavim potlačenim narodom i da se formira snažna Narodnooslobodilačka armija. Revolucionari su stekli neprocjenjivo iskustvo u građenju i vođenju takve armije u prošlosti. Ovo su revolucionarni resursi koji su stečeni uglavnom u velikom narodnom ratu i masovnim borbama vođenim u prošlosti u Nepalu.

Gore navedeni faktori će odlučiti put revolucije koja će biti u stanju da postigne Novu demokratsku revoluciju u Nepalu. Sa tog gledišta, naša partija je odlučila da put revolucije neće biti niti insurekcija po ruskom modelu, niti dugotrajni narodni rat po kineskom modelu. Mi sami moramo da razvijemo svoj put. On će sadržavati pogodne taktike iz oba modela, ali će biti zasnovan na principu oružane narodne pobune. U stvari, to će biti oružana narodna pobuna nepalskog tipa.

 

Isak Levi

Urednik na: Dijalektika